SCAnS® istraživanje

Šta je SCAnR™?

SCAnR™ (Six Channel Analysis – Realtime). SCAnR™ je dizajniran na osnovu našeg SCANS™  (Six Channel Analysis System) – Šest kanala analizirajući sistem.

SCAnS™ je model i tehnologija za analizu ponašanja dizajnirana da pomogne svima onima koji su zainteresirani za čitanje, razumevanje i utecaj na druge. Korištenje naučno potvrđenih znakova ponašanja SCAnS tehnologija može vam pomoći da ustanovite šta osoba komunicira ili skriva od vas. Pomaže vam da dođete do istine. SCAnS se koristi širom sveta u vojsci, policiji, obaveštajnim službama, terapiji, poslovanju, regrutaciji, osiguranju i pregovorima.

Uvod

Život i posao nam mogu stvoriti izazovne situacije sa drugim ljudima. Često smo otvoreni i transparentni jedni prema drugima. Ponekad, međutim, ljudi će sakriti svoje prave misli ili osećaje. To može biti iz mnogo dobrih razloga (privatnost, poštovanje, zaštita sebe/drugih, sramota itd.), i to treba poštovati. U drugim slučajevima to će biti zato što je obmana ovlaštena (tajni agenti, glumci, pregovarači, mađioničari, igrači pokera, itd.);

Međutim, postoje trenuci kada za nas može biti dragoceno videti i čuti ono što drugi misle i osećaju ako se razlikuje od onoga što pokušavaju preneti (npr. manipulativni zaposleni/šefovi koji gledaju na sebe, a ne na organizaciju, ranjivi ljudi koji su zlostavljani/maltretirani, zlostavljači/nasilnici koji tvrde da nisu, oni koji daju lažne tvrdnje na prijavama za posao, oni koji predstavljaju opasnost za sebe ili druge, i tako dalje).

Tako vidimo tri ključne vredne grupe koje zaista mogu imati koristi od SCAnS™ (Šest kanala analizirajuci sistem):

Zašto je SCAnS razvijen?

SCAnS™ je razvijen u posljednjih 12 godina iz naše frustracije s mitovima i folklorom o otkrivanju laži i proceni verodostojnosti. Previše stručnjaka za govor tela koristi samo svoje iskustvo (npr. bivši FBI, bivša CIA, bivša policija) ili koristi ‘supu mitova’ koju su prikupili sa YouTube-a i/ili knjiga o analizi ponašanja – koje su ponekad napisali ‘bivša publika’ u kategoriji jedan. Drugi koriste jednokanalne pristupe koji su nepouzdani, kao što su samo izrazi lica, samo govor tela, samo analiza izjava ili kombinacija samo dva ili tri od šest kanala.

Našim klijentima i nama bila je potrebna metodologija koja je pouzdana za pomoć pri donošenju odluka s visokim ulozima – dovoljno robusna da se na nju oslonimo i dovoljno jednostavna za korištenje u hodu u situacijama u stvarnom vremenu. Neki pristupi funkcionišu samo u laboratoriji sa subjektima povezanim sa tehnologijom ili sa video reprizama slika po kadar – stvarni život nije takav. Našim klijentima je bio potreban pristup koji je bio sveprisutan, koristeći samo naše oči i naše uši, bez kontaminacije, etike i protokola oko prikrivene i otvorene tehnologije (poligrafi, analizatori glasovnog stresa, termalne kamere, laserski dopler vibrometri, fMRI skenovi, EEG lobanje- kape i slično). Ne bi uvek bilo prikladno ili praktično koristiti ovakvu tehnologiju na poslovnim sastancima, prikupljanju obaveštajnih podataka ili pregovorima. Osim toga, ovo čini život analitičara ponašanja veoma teškim, jer se svi znakovi anksioznosti zbog povezanosti s tehnologijom mogu pogrešno protumačiti kao strah da će biti uhvaćen u laži. Poligraf je dobro poznat kao uzrok previše lažnih pozitivnih rezultata zbog ovog faktora. Nacionalni istraživački savjet je ispitao 57 studija o poligrafu i objavio njihove nalaze u knjizi pod naslovom „Poligraf i detekcija laži“ (Nacionalno vijeće za istraživanje, 2002) i zaključilo da su „ukupno gledano, dokazi oskudni i naučno slabi“ (ibid:212 ). Za konkretnu primjenu skrininga zaposlenika je također zaključeno da poligrafsko testiranje „daje neprihvatljiv izbor za… sigurnosnu proveru zaposlenika između previše lojalnih zaposlenika koji su lažno ocenjeni kao obmanjujući i previše velikih sigurnosnih pretnji ostavljenih neotkrivenim (ibid:7).

SCAnS™ je multimodalni model koji je integriran sa kognitivnim (Realtime Cognitive Conversations) razgovorima u realnom vremenu (RC2™) pristupom intervjuiranju i elicitaciji (tehnika izvlačenja) kako bi se isporučio zlatni standard, istraživanjem vođeno rešenje za pomoć onim profesionalcima koji su uključeni u analizu ponašanja i intervjue/komunikacije s visokim ulozima. SCAnS™ koristi vrhunska istraživanja iz oblasti psihologije, lingvistike, sociologije, forenzike, kriminologije, tehnologije i komunikacija. Sistem je integrisan u konsultantske projekte o proceni uticaja na životnu sredinu i naše kurseve – uključujući i postdiplomski program sa našim univerzitetskim partnerima na master studijama (MSc).

Šta je zapravo SCAnS?

SCAnS™ su recenzirali akademici i testirali u kontekstu borbe protiv terorizma. Ima tri glavne komponente:

• 27 indikatora obmane zasnovanih na istraživanju kroz 6 komunikacijskih kanala
• Pristup elicitaciji i formalnom intervjuu
• 3-2-7 algoritam za pomoć pri donošenju odluka

27 indikatora obmane zasnovanih na istraživanju kroz 6 komunikacijskih kanala

27 pinova je navedeno ispod na 6 kanala:

Pristup elicitaciji i formalnom intervjuu

SCAnR™ korisnicima se savjetuje da zanemare svako ponašanje koje je u skladu s account-om (pričom), baseline (nastajućom) osnovnom linijom i kontekstom. Naše obrazloženje za ovo je da generalno govoreći:

Veća je verovatnoća da će ljudi ispravno otkriti istine (vidi, na primjer, Vrij (2000), „pristranost istine” i, posebno, njegovu procenu da 67 posto ljudi može ispravno proceniti istine, dok samo 44 posto ispravno procenjuje laž);

Ljudi će pokazati više kognitivnog opterećenja i/ili bi mogli doživjeti (i time procuriti više pokazatelja) emocija kada lažu nego kada govore istinu – posebno strah, uzbuđenje/osećaj oduševljenja i krivice (Vrij, 2000); i,

Vjeruje se da se izjava izvedena iz sećanja na stvarno iskustvo razlikuje i po sadržaju i po kvalitetu od izjave zasnovane na izumu ili fantaziji (Undeutsch, 1967).

3-2-7 algoritam za pomoć pri donošenju odluka

Umjesto da pokušavaju sve zabilježiti u realnom vremenu, korisnici su namjerno „oslobođeni“ da daju prioritet onim prilikama kada pojedinac pokaže nedoslednosti (ili „zanimljive točke“ [PIN-ovi]) preko komunikacijskih kanala. Ovi PIN-ovi se mogu snimiti u hodu, koristeći SCAnS™ šemu skraćenog kodiranja, ako je vođenje bilješki prikladno. Nakon pitanja, ispitivanja ili prezentacije dokaza, korisnici SCAnS™-a se ohrabruju da obrate veliku pažnju na ponašanje te osobe (preko svih kanala) sedam sekundi nakon toga (Hjuston et al., 2012:30). Od korisnika se traži da budu posebno pažljivi na sve komunikacijske znakove koji izgledaju nedosledni s “pričom” osobe (tj. pričom koju pokušavaju preneti), njihovom pojavnom idiosinkratičnom osnovnom linijom (unutar situacijskog konteksta) i svim relevantnim mikro/makro kontekstima . Da bi pomogli u ovom procesu, korisnici obučeni za SCAnS™ pristup su orjentisani prema 27 kriterijuma. Ovi kriterijumi potvrđeni istraživanjem odnose se na svih šest kanala komunikacije. Istraživači su predložili da se pristup sa više znakova (kao što je ovaj) može ojačati prethodnim poznavanjem (tj. osnovom za) istinito ponašanje mete. Međutim, ova mogućnost ima tendenciju da bude ograničena/nepostojeća u kontekstima sa visokim ulozima kao što je aerodrom ili u televizijskim apelima štampe u kojima se ljudi obraćaju javnosti za pomoć. Iz tog razloga, zalažemo se da korisnici SCAnS™ obraćaju veliku pažnju na promenu(e) u komunikacijskom ponašanju, tokom date interakcije, i na ono što odmah sledi nakon svake promene ili grupe od 3 ili više PIN-ova preko 2 ili više komunikacijskih kanala u roku od 7 sekundi od ispitivanja/pitanja. Ovaj 3-2-7 algoritam omogućava potvrđivanje PIN-ova preko kanala kako bi se olakšalo donošenje odluka. Takve promene u ovom trenutku ne treba smatrati čvrstim dokazom obmane. Umesto toga, kao što je gore objašnjeno, treba ih posmatrati kao PIN-ove koje treba ispitati, koristeći forenzički pristup ispitivanju. Tamo gdje takvo ciljano ispitivanje nije moguće, one ostaju samo kao interesne točke. Korisnicima se savjetuje da se odupru sudovima o istinitosti zasnovanim samo na pasivnom ponašanju, jer ono što stručnjaka čini sposobnim za otkrivanje laži nije samo pasivno promatranje ponašanja već i aktivno podsticanje dijagnostičkih informacija (Levine i Knapp, 2018).

Dodatne informacije

SCAnS™ metodologija se podučava profesionalcima širom svijeta, bilo prilagođeno, interno, za vašu organizaciju ili tokom intenzivne trodnevne virtualne javne radionice koju možete pronaći ovdje.

Acknowledgments (Priznanje)

Originalni tekst – EIA Group 

Translation- Prevod (Serbian) – Damir Zolota EIA Certifikovani/Licencirani SCAnS Trener

Reference

• Bond, G. D. and Lee, A. Y. (2005) ‘Language of lies in prison: linguistic classification of prisoners’ truthful and deceptive natural language.’ Applied Cognitive Psychology, 19(3) pp. 313–329.
• DePaulo, B. M., Lindsay, J. J., Malone, B. E., Muhlenbruck, L., Charlton, K. and Cooper, H. (2003) ‘Cues to deception.’ Psychological Bulletin. US: American Psychological Association, 129(1) pp. 74–118.
• Ekman, P. (2004) Telling Lies: Clues to Deceit in the Marketplace, Politics and Marriage. New York: W.W. Norton.
• Frank, M. G. and Ekman, P. (1993) ‘Not all smiles are created equal: the differences between enjoyment and nonenjoyment smiles.’ De Gruyter Mouton, 6(1). HUMOR pp. 9–26.
• Hancock, J. and Woodworth, M. (2013) ‘An “Eye” for an “I”: The Challenges and Opportunities for Spotting Credibility in a Digital World.’ In Cooper, B. S., Griesel, D., and Ternes, M. (eds) Applied Issues in Investigative Interviewing, Eyewitness Memory, and Credibility Assessment. New York, NY: Springer, pp. 325–340.
• Houston, P., Floyd, M., Carnicero, S. and Tennant, D. (2012) Spy the lie: Former CIA officers teach you how to detect deception. Macmillan.
• Jurafsky, D., Ranganath, R. and McFarland, D. (2009) ‘Extracting Social Meaning: Identifying Interactional Style in Spoken Conversation.’ In Proceedings of Human Language Technologies: The 2009 Annual Conference of the North American Chapter of the Association for Computational Linguistics. Boulder, Colorado: Association for Computational Linguistics, pp. 638–646.
• Levine, T. R. and Knapp, M. L. (2018) ‘Lying and deception in close relationships.’ In The Cambridge handbook of personal relationships, 2nd ed. New York, NY, US: Cambridge University Press, pp. 329–340.
• National Research Council (2002) The Polygraph and Lie Detection. Newman, M. L., Pennebaker, J. W., Berry, D. S. and Richards, J. M. (2003) ‘Lying Words: Predicting Deception from Linguistic Styles.’ Personality and Social Psychology Bulletin. SAGE Publications Inc, 29(5) pp. 665–675.
• Porter, S. and ten Brinke, L. (2010) ‘The truth about lies: What works in detecting high‐stakes deception?’ Legal and criminological Psychology, 15(1) pp. 57–75.
• Porter, S. and Yuille, J. C. (1996) ‘The language of deceit: An investigation of the verbal clues to deception in the interrogation context.’ Law and Human Behavior. Germany: Springer, 20(4) pp. 443–458.
• Rockwell, P., Buller, D. B. and Burgoon, J. K. (1997) ‘The voice of deceit: Refining and expanding vocal cues to deception.’ Communication Research Reports, 14(4) p. 451.
• Undeutsch, U. (1967) ‘Beurteilung der glaubhaftigkeit von aussagen.’ Handbuch der psychologie, 11 pp. 26–181.
• Vrij, A. (2000) Detecting lies and deceit: the psychology of lying and implications for professional practice. Chichester: Wiley (Wiley series in psychology of crime, policing and law).
• Vrij, A., Kneller, W. and Mann, S. (2000) ‘The effect of informing liars about Criteria-Based Content Analysis on their ability to deceive CBCA-raters.’ Legal and Criminological Psychology. United Kingdom: British Psychological Society, 5(Part 1) pp. 57–70.
• Vrij, A., Semin, G. R. and Bull, R. (1996) ‘Insight Into Behavior Displayed During Deception.’ Human Communication Research, 22(4) pp. 544–562.
• Wright Whelan, C., Wagstaff, G. F. and Wheatcroft, J. M. (2014) ‘High-Stakes Lies: Verbal and Nonverbal Cues to Deception in Public Appeals for Help with Missing or Murdered Relatives.’ Psychiatry, Psychology and Law. Routledge, 21(4) pp. 523–537.